Uprkos svim primedbama i kritičkim opaskama i na srpskoj i na hrvatskoj strani, Vojnovićeva drama „Smrt Majke Jugovića“ u književnostima oba naroda ostaje kao neprevaziđena poetska vizija sudbonosnog boja koji su 1389. godine na Kosovu vodili srpski ratnici.

Veliki pesnik Ivo Vojnović (1857-1929) ovako je – pridajući mu izuzetno značenje – opisao jedan svoj doživljaj iz detinjstva:
„Jednoć – uspomeno daleka! – dok smo još doma kraj mora stanovali, otac mi kaže:
– Dođi, Ivo, u sobu, došao je Vuk!
I ja pođem za njim našem salunu, gdje sam nekada slušao kako se prijatno i intimno razgovaraju Petar Preradović ili Đorđe Stratimirović, ili Jovan Ristić i Sundečić, Miho Klaić i toliki drugi narodni borci, koji su dolazili da pozdrave ’našega Kostu’ i ’gospođu Maru’.
Pred vratima spazih iznenada prislonjenu nogu od drveta – i prestrašen zaplakah kao nigda dotle. Najzad se umirih i uđoh s ocem. – Vidim, na kanapeu, moju majčicu kako nam se smiješi onijem dragijem očima, koje sam svakidan cjelovima i blagoslovom zaklapao, a do nje jednoga krasnoga staroga gospodina sa crvenom kapom na glavi, divnih brkova, koji su mu na prsi padali.
- Evo vam, gospodar Vuče, moga Iva! A ti, Ivo, hajde, reci mi koju pjesmu.
I ja, još uzdrhtao, otpočnem onu koju sam najbolje znao. Znate  li je prijatelju? – ’Smrt Majke Jugovića’.“
Tako je, 1927. godine, Ivo Vojnović opisao Đorđu Beljanskom, novinaru „Politike“, svoj prvi i jedini susret sa Vukom Karadžićem, koji se zbio u Splitu, 1863. godine. Zbirka srpskih  narodnih pesama, koju mu je podario otac, bila je njegova prva lektira.

UTOČIŠTE ZA KOSOVSKOG VITEZA Ivo Vojnović, napisaće, četrdesetak godina posle ovog susreta, boraveći u Supetru na Braču, gde je bio kotarski poglavar, „dramsku pjesmu u tri pjevanja“ „Smrt Majke Jugovića“. Ni jedno njegovo dramsko delo (a ukupno ih je napisao deset!) nije izazvalo toliko oprečnih ocena i stavova kao ova drama. Ali, uprkos svim primedbama i kritičkim opaskama i na srpskoj i na hrvatskoj strani, to delo u književnostima oba naroda ostaje kao neprevaziđena poetska vizija sudbonosnog boja, koji su vodili  srpski ratnici sa znatno brojnijim turskim snagama 1389. godine na Kosovu. Ako se, makar i ovlaš, pregledaju dramska dela nastala sve do dana današnjega inspiracijom tim događajem – „Boj na Kosovu ili Miloš Obilić“ Jovana Sterije Popovića, „Miloš Obilić“ Jovana Subotića (u 19. veku obe drame često su izvođene na srpskim pozornicama), „Kosovska tragedija“ Žarka Lazarevića, „Kosovo“ (inscenacija narodnih pesama Mladena S. Đuričića), „Boj na Kosovu“ Ljubomira Simovića – bez oklevanja se mora zaključiti da Vojnovićeva „Smrt Majke Jugovića“ po poetskom zamahu i snazi pesničkog viđenja kosovskoga boja nadmašuje sve ostale.

Više u 94. broju magazina “Pečat”