List slobodne Srbije

Samo sloga Srbina spasava

Broj 21 | PiÅ”e: Milorad Vučelić • 17. Jul 2008

Najveći događaj u postizbornoj Srbiji jeste Čeda Jovanović. Bila bi velika nepravda da se to ignoriÅ”e ili nebrigom medija zanemari, i da on ostane bez zasluženog priznanja. Kada je Srbija doÅ”la pred provaliju, Čeda je prelomio i pokazao da mu je geslo ā€œSamo sloga Srbina spasavaā€ svetinja i zvezda vodilja. Nije mu, verovatno, bilo lako ali prihvatio je socijaliste, reÅ”io da pređe preko svega i da zajedno sa njima uspostavi vlast u Beogradu, ali i Å”irom Srbije. I Tadiću je, istini za volju, sve oprostio. Dakle, Čeda je zajedno sa socijalistima i Borisom Tadićem na vlasti. Zaista je za poÅ”tovanje kada se žrtvuje toliko ideoloÅ”ke čvrstine i političkog integriteta koji je Čeda Jovanović pokazivao. Očigledno je da mi i ne znamo u kakvoj je Srbija opasnosti i pred kakvim se iskuÅ”enjima nalazi, jer Čeda i LDP nikada zbog gole vlasti ne bi napravili ovakav prelom.

SPS je ovu saradnju prihvatio sa gotovo olimpijskim mirom, uz duboku filozofsku misao Slavice Đukić Dejanović. ā€œNikad ne reci nikadā€. Nije ni čudo kada Slavici, kao levičarki, nisu uzori Roza Luksembug, Klara Cetkin, Aleksandra Kolontaj ili Jelena Ćetković već - Evita Peron.

U opoziciji su ostali samo radikali i narodnjaci, odnosno SRS i DSS-NS, svi drugi su na vlasti. Zato je sada sve sasvim jasno. Na evropskom putu Srbija se viÅ”e uzda u Rizu Haljimija, Sulejmana Ugljanina, Nenada Čanka i IÅ”tvana Pastora, nego na Voju KoÅ”tunicu, Velju Ilića i Tomu Nikolića zajedno. Njima, i samo njima, izgleda nije na srcu i pameti geslo: ā€œSamo sloga Srbina spasavaā€. Oni su ostali izvan ā€œsrpske slogeā€.

Nastupa vreme nove jasnosti. Primera radi, treba samo propratiti vesti na TV ā€œFOXā€ od 14. jula. Prva vest glasi: ā€œSrbiji je potrebno da viÅ”e izvoziā€! Normalno, svaka država treba viÅ”e da izvozi. Ali posle ove podsticajne i optimističke najave sledi podatak da Srbija ubedljivo najmanje izvozi u celom regionu i da joj vrtoglavo raste platni deficit, tako da bi to bio razlog za njene izvozne uspehe. Druga vest: ā€œJelena Matić poginula je na Egzitu pod opÅ”tepoznatim okolnostimaā€. Po vestima TV ā€œFoxā€ ona jeā€poginula jer lekari nisu uspeli da je reanimirajuā€. Pravi razlog devojčine smrti je neuspeh ā€œlekara da je reanimirajuā€, a ne grane s drveta i nebrige organizatora. Jasno i glasno.

Epohalni događaj evropske istorije bila je Francuska revolucija 1789. godine. Počela je padom Bastilje koju je revolucionarni narod kao simbol terora sravnio sa zemljom. Sve je počelo 14. jula koji se slavi kao najveći istorijski datum. Po ā€œFoxuā€ napad na Bastilju izvrÅ”ili su ā€œpobunjeniciā€, a sama Francuska revolucija bila je tek obična ā€œpobunaā€. U Srbiji se s razlogom danas postavlja pitanje: kako se to Å”to je počelo 14. jula 1789. u Francuskoj zavrÅ”ilo? I Å”ta je to uopÅ”te bilo?

Pitanje se aktuelizovalo kada smo saznali da je u ambasadi Francuske na proslavi tog praznika glavni srpski gost bio Dragan Marković Palma, inače poznati frankofil. Zli jezici i zlopamtila odmah su se prisetili jednog starog vica koji se odnosio na nekadaÅ”njeg sindikalnog funkcionera Miku Å piljak, za kojeg su tvrdili da je francuski đak, i to samo zato Å”to ga je majstor kao Å”egrta udarao po glavi francuskim ključem. Poređenje odista nije održivo jer nema pouzdanih tragova o Palminom Å”kolovanju.

Možda se u ljubavi prema francuskoj literaturi krije i tajna koalicije LDP-a sa Palminom Jedinstvenom Srbijom. Palmi i Čedi zajednički je imenitelj Žan Pol Sartr i njegova drama ā€œPrljave rukeā€. Razlika je vrlo mala, jer Čeda u tome pokuÅ”ava da vidi moralno-istorijsko-politički problem, a Palma samo higijenski. Čeda sve to komplikuje pričom o iskuÅ”enjima angažovanog intelektualca (ā€œÄŒiste savesti, a prljavih rukuā€), a Palma ima spreman evropski odgovor i reÅ”enje: ā€œPre i posle jela treba ruke pratiā€.

Tu je Palma u prednosti jer zna da je Žan Pol Sartr ovu svoju dramu napisao u Jagodini u isto vreme kada je Betoven na istom mestu komponovao svoju Devetu Jagodinsku simfoniju, posvećenu Palmi. Peta simfonija Napoleonu, a Deveta Palmi. Pokazalo se joÅ” jednom da kultura spaja ono Å”to politika razdvaja. Čeda, izgleda, sa Biljanom Srbljanović sprema rimejk partizanskog filma ā€œSaÅ”aā€ koji se zavrÅ”ava sa borbenim pokličem: ā€œSvi smo mi, Srbi, Palmaā€! Ne bi, ipak, trebalo u ovim kulturnim poniranjima zaboraviti ni vlast kao pouzdan lepak naÅ”ih koalicija.

Oni malobrojni, koji su nezadovoljni Ŕto je Palmi pala u ruke Srbija, neka utehu potraže u pomisli Ŕta je tek snaŔlo onakvu Francusku sa ovakvim Sarkozijem!

U Srbiji je konačno zavladala prava nacionalna sloga. Kako bi rekao Viljem Batler Jejts: ā€œNajboljima nedostaje svako uverenje a najgori su puni intenzivne strastiā€.

Ključne reči: · · ·

4 komentara »

  1. Tekst je odlican i na trenutak uveseljava citaoca duhoviti sarkazam autora na stanje u zemlji Srbiji kao zemlji,cudesa,ali se onda covek seti jadne stvarnosti i situacije da je Palma realnost,sa sve Cedom i Dacicem sa 13 srebrenjaka!

  2. Nakon svih deÅ”avanja jasno je da se radi o kulturnoj revoluciji Å”irokih razmera. Veliki Boris je konačno zapevao sa Sekom ispod Palme na obali bazena i time siÅ”ao u narod, Čeda i Bilja sa spremaju da naprave pandan “Mećavniku” smenjujući Kustu kao relikt “proÅ”losti” i otvaraju novi bioskop u Srbiji pod nazivom “Smećarnik”. Ponovo radi bioskop! Ponovo radi bioskop! Ali ko je ugasio svetlo?

  3. …ISPRAVKA
    Poslao sam komentar u kome na kraju pominjem 13 srebrenjaka. Greska. Treba da stoji 30 srebrenjaka (asocijacija na Judinih 30 srebrenjaka).
    Izvinjavam sa.
    Pozdrav.

  4. Lepo ste poceli ali ne zvrsiste sa Revoluciojm 1789.g. I dodje na vlast Napoleon Bonaparta, unionista, koji odrece svojoj matici Korzici, pravo na samostalnost (malo ce mu biti carstvo). U pocetku je imao Trijomvirat (mali DOS) kasnije ih se rastosiljao i kralj trgova je zglajzao na onu ostru napravu. Za nas to nije aktuelno. Aktuelno je sta je to bilo da je on uopste i dosao na vlast: nuzna potreba za sveopstim reformama. Te reforme su bile najubojitije oruzje, jer je dozivljavan kao reformator i oslobodioc u svim zemljama gde je pobedio. Kad je i sam postao imperator, sa dvorskom kamarilom, potpisao je sebi smrtnu presudu.
    P.S. Svaka slicnost sa nasom situacijom je istorijski fakat, a ne moja zluradost.

Ostavite vaÅ” komentar